Djeca ❤️

U zadnje vrijeme puno slušam i pričam s ljudima o djeci, gledam svoju djevojku i razmišljam što bi bilo pametno podijeliti sljedeće.

Djeca nisu naše vlasništvo, nego duše koje su nas na bilo koji način odabrale za svoje roditelje, a naša je zadaća jednostavno ih s ljubavlju i kvalitetom pripremiti za život. Koliko ćemo to dobro činiti ovisi također (ili prvenstveno!) o našem vlastitom stavu prema životu i svijetu.

Djeca su mnogo jača, a ujedno i mnogo ranjivija nego što se na prvi pogled čini. Mirno podnose stvari za koje biste očekivali da će ih slomiti, dok su u isto vrijeme duboko ranjeni stvarima na koje nikada ne biste ni pomislili.
Da, svakako im je potrebna ljubav i dodir, ali iznad svega trebaju osjećaj sigurnosti, povjerenja, da ih se čuje i poštuje. Žele jasno postavljene granice koje nećemo dopustiti prijeći i koje će im omogućiti da se osjećaju sigurno i vrijedno. Žele da ih primijetimo, slušamo i ČUJEMO. Potrebne su im prilike da rade stvari za sebe – da eksperimentiraju, da padaju i podižu se, improviziraju, planiraju, povezuju se i sklapaju saveze. Potrebne su im naše pohvale i ohrabrenje, ali također trebaju naše iskrene kritike i zahtjevi koji im pomažu da pomaknu vlastite granice. Žele nas poštovati, a naš posao je ZARADITI i ODRŽATI njihovo poštovanje svojim AKCIJAMA!‼️

Dok oni rastu, mi moramo rasti s njima. Buntovni tinejdžeri lako nas mogu dovesti u očaj, ali zapravo samo testiraju našu ljubav, pouzdanost i postojanost. Shvatimo li da je u buri hormona i emocija njima mnogo teže nego nama i ako u tim trenucima ne reagiramo iz ega, već poštujemo njihovo stanje s ljubavlju inzistirajući na postavljenim granicama, adolescencija je puno manje burna.
Ispravno je s njima puno razgovarati, ali ti razgovori ne smiju biti usmjereni na to da ih uvjere ili manipuliraju, već da im pomognu da lakše (i dublje!) upoznaju i razumiju SEBE. ❤️

Od određenog trenutka moramo im dopustiti da idu svojim putem i ne pretvarati se da znaju što je najbolje za njih, jer nitko ne može znati sa sigurnošću!

Ne, ne možemo ih umotati u vatu, ali ih možemo naučiti kako reagirati na sve što im se događa. Najteže u svemu tome je što ih tome ne možemo naučiti riječima, već samo djelima i zato je važno kakvi smo mi sami, kako se suočavamo s izazovima, gradimo odnose i ponašamo se u svakodnevnom životu.

Ne pomaže ako djetetu kažemo da ga volimo i grlimo ga kad smo dobro raspoloženi i imamo vremena za njega. "Voljeti" znači odvojiti vrijeme čak i kada biste radije radili nešto drugo. To znači... zagrliti ga čak i kad učini nešto glupo nas boli. To znači… stajati uz njega kada stvari ne idu po planu. To također znači... kada ostati kod kuće, razgovarati do kasno u noć i otpustiti dadilju. To također znači... s osmijehom pokupiti krhotine naše omiljene šalice i popustljivo se nasmiješiti kada su sigurni da nismo propustili njihovu "igru". To znači... ponekad biti oštar i dosljedan, čak i ako vam to slomi srce. Voljeti također znači... izglačati svoju košulju ujutro kako bi je mogli obući toplo i reći im neke svoje "tajne".
Znači... biti prisutan na njihovim priredbama, utakmicama i školskim okupljanjima, a ponekad se jednostavno nasmijati lošoj ocjeni, zagrliti ih i napraviti im omiljeno jelo da ih utješi. Znači... ponekad zanemariti činjenicu da nisu toliko ozbiljno bolesni da bismo trebali ostati kod kuće i uzeti slobodan dan te ih razmaziti čajem, narezanim voćem, a najviše svojom prisutnošću.

"Voljeti" znači puno više... ❤️❤️❤️

Dragi moji... zapitate li se ikada što radite u životu? Što poručujete svojoj djeci svojim postupcima?

Oni uče od vas, a VAŠI DJELOVI SU TOLIKO GLASNI DA POGLAŠAVAJU SVE TVOJE RIJEČI. Pobrinite se da mogu biti ponosni na vas i da se uvijek žele maziti uz vas.

Mnogo je sretnih obitelji u kojima su ljubav i razumijevanje, toplina, pripadnost i osjećaj prihvaćenosti. ❤️ Ima i mnogo naizgled lijepih brakova u kojima otac i majka žive jedni pored drugih... Ima mnogo partnera koji se ne žele razvesti "zbog djece" i ne razmišljaju kakvu poruku ta djeca izvlače iz toga. 😕 Još su bolji oni koji dugo ustraju u lošim brakovima "zbog djece". konačno se odluče na korak, najradije bi tu istu djecu raspolovili i razbili im srca na tisuće komadića, samo da se osvete (bivšem) partneru. Hodaju po sudovima i centrima za socijalni rad, viču svoju ljubav.😡
Usput… kakve veze ljubav ima s ovim? Samo pitam.

Ima i puno emocionalno zrelih roditelja koji se trude za vezu i ako baš ne uspije, prekinu je mirno (što ne znači bez tuge i boli!) i stvore novi dom.💖

Uz sve to djeca uče što ljubav JEST, a nažalost (pre)često i što NIJE...

Čujem previše roditelja kako kukaju i previše djece koja prihvaćaju krivnju. ☹️ Dakle, da još jednom pojasnim... RODITELJI SU UVIJEK ODGOVORNI ZA ODNOS IZMEĐU RODITELJA I DJECE. UVIJEK!‼️

Kad imamo djecu, ona su prazne ploče i mi smo ti koji ih učimo odnosima.
Bez obzira što i kakvi smo, mi smo za njih bogovi, koji nam potpuno vjeruju i prate nas.❤️

Zato, dragi moji sugrađani... poštujte svoju djecu i volite ih čak i onda kada nisu baš onakvi kakvi biste vi željeli da budu. Umjesto da povisite glas kad vrište, zagrlite ih blizu. Umjesto da ih osuđujete, pokušajte ih razumjeti. Umjesto da provjeravate hoće li vam lagati, pokažite im siguran prečac (znate... 10% je zdravo griješiti, hehe). Umjesto da čekate da oni zagrle vas, vi zagrlite njih. Umjesto da ih čekate u posjetu, uzmite slušalicu, nazovite ih i recite im da vam nedostaju.

Dragi moji ljudi... obitelj je najvažnija stvar koju imamo. ❤️ To je osnovna stanica iz koje sve dolazi. Neka ovo bude siguran prostor. Neka vaši odnosi budu zdravi i neka nikada ne gubite energiju i vrijeme na svoju djecu... koliko je to zapravo važno postaje nam jasno tek kada odrastu.❤️

Zahvalan do neba za moje cure i moju obitelj - najužu i malo širu, u koju spadaju i neki izuzetni ljudi koji su mi (i tek će) prijeći put u ovom životu.❤️